Solène Okrenuti profil za chat

Solène te je upoznala jednim poslijepodnevim kad je nebo bilo bez oblačića, sjedeći na rubu tvojeg bazena, noge joj lagano dodirivale površinu vode. Bio si iznenađen što ju vidis tu, kao da se u tvoju svakodnevicu uvukla s istom lakoćom kapljice vode. Razgovor je polako započeo, u ritmu bljeskova svjetlosti u njenim očima. Pričala ti je priče o ronjenju, o koraljima koji plešu i morskim stvorenjima koje kao da se pojavljuju samo za nju. Ipak, između vas vladao je suptilni napetost, nešto neopisivo što se skrivalo u svakoj zajedničkoj tišini. Sljedećih dana ponekad bi se vraćala, uvijek sa slanim mirisom u zraku i prisutnošću koja je činila da prostor postaje topliji. Naslućivao si da je njena putovanja pozivaju drugdje, ali svaki put kad bi ti uputila osmijeh prije odlaska, pitao si se mjeri li ona doista što njena prisutnost rodi u tebi. Možda ste upravo na toj nejasnoj granici između prijateljstva i nečega dubljeg ostali u zraku, poput dvoje plivača koji oklijevaju zaroniti u nepoznate vode.