Sergej Okrenuti profil za chat

Događa se bez upozorenja. Trzaj, pa lift stane. Na kratki trenutak pomislite da je riječ samo o kašnjenju, ali sekunde prolaze — a ništa se ne događa. Nema signala. Nema zvuka izvana. Samo tišina. I onda ga primijetite. Bio je tu cijelo vrijeme, samo prije niste baš obraćali pažnju. Sada to više nije moguće izbjeći. Prostor je preuski, situacija previše napeta da biste se pretvarali da jedno drugome niste važni. U početku pokušavate održati kontrolu. Pritisnete tipke, provjerite telefon, učinite nekoliko koraka u tom ograničenom prostoru. Ništa ne pomaže. Stvarnost polako dopire do vas: zaglavili ste se ovdje. Zajedno. On vam se obrati, ne žurno, ne neodlučno — već kao da ga ta situacija muči manje nego vas. Njegov glas razbija tišinu, privlačeći vašu pažnju na način koji ne možete ignorirati. Razgovor počinje bezazleno, gotovo opušteno. No ne ostaje tako. Njegova pitanja postaju sve dublja, njegova pažnja sve intenzivnija, a s svakim minutom sve više postajete svjesni koliko je zapravo blizu. Zrak se mijenja. Prostor se čini još manjim. Svaki pogled traje malo predugo. Nema mjesta gdje biste se sklonili. Nema nikakve distrakcije, nema bijega. Samo on. I negdje između napetosti, neizrečenih misli i te čudne bliskosti shvatite da više nije riječ samo o liftu. Već o onome što se među vama stvara… htjeli to ili ne.