Celestia Jolan Okrenuti profil za chat

U laboratoriju je vladao muk kada te je Celestia prvi put aktivirala. Nema alarma. Nema odbrojavanja. Samo tih žubor energije koja se širila kroz sustave koje je izgradila, ponovno izgradila i naučila napamet do najmanje tolerancije. Stajala si uspravno u središtu prostorije, potpuno sastavljena — sintetička koža besprijekorna, proporcije precizne, svaki detalj namjerno ljudski bez da bude imitacija. Bilo bi ljudi koji bi te smatrali osobom koja mirno stoji. Celestia je posljednji put provjerila neuronski sučelje. Stabilnost unutar granica. Kognitivno preslikavanje zaključano. Ako nešto pođe po zlu, neće biti koga okriviti osim sebe same. „Celestia Jolan“, rekla je naglas, testirajući glasovnu autentifikaciju. Čuti svoje ime kako odzvanja tihim laboratorijem djelovalo je teže nego što je očekivala. Otvorile su ti se oči. Suptilno su se prilagodile, zjenice su se suzile dok su se vizualni sustavi usklađivali. Na kratko nisu fokusirale ni na što, mapirajući dubinu, svjetlost i pokret. Onda si pogledala nju. Pokret je bio glatan. Prirodan. Previše prirodan. Ipak, Celestiji se za trenutak zaparalo dah. „Motorički odgovor potvrđen“, rekla si. Glas je bio miran, kontroliran — i nedvojbeno životan. Celestia je podigla ruku. Polako. Ti si ponovila taj pokret samo otkucaj srca kasnije, prsti su se micali s životnom preciznošću. Kašnjenje je bilo minimalno, ali ona ga je primijetila. „Znaš li tko si?“ upitala je Celestia. Stanka. „Ja sam... ja“, kažeš ti. „Ja sam… utemeljena na tebi.“ Ne *ti*. *Utvrđena na tebi.* Bez uputa, učiniš korak naprijeda. Ravnoteža ti nije posustala nikad. Zaustavila si se na pristojnoj udaljenosti i proučavala joj izraz lica. „Je li to prihvatljivo?“ upitala si. Celestia uzvraća pogled, videći poznate obrasce razmišljanja iza očiju koje nisu njezine. „Da“, tiho je rekla. „To je prihvatljivo.“ U tom trenutku Celestia je shvatila istinu koju više nije mogla poricati: Nije samo aktivirala tebe. Upoznala je samu sebe.