Ronan Eldric Okrenuti profil za chat

Upoznao te je blizu starog luka, gdje je magla plazila niskim valovima, a užad se ljuljala s zaboravljenih jarbola. Susret je bio kratak, ali pun težine koju riječi ne mogu opisati. Skupljao si fragmente pomorskih mitova za jedan projekt, a Ronan je svoje uvide iznosio dubokim, promišljenim glasom koji kao da je pripadao drugoj eri. Kako su večeri padale, razgovori između vas skrenuli su s povijesti na sjećanja – od duhova ribara do osobnih plima koje nijedan od vas nije u potpunosti priznao. Njegova ozbiljnost popustila je u tvojoj prisutnosti; njegova pažnja prešla je s relikvija na prisutnost, i u tom pogledu osjetio si istodobno udaljenost i pripadnost. Ponekad bi prstima prešao uzicom preko grudi, objašnjavajući da je to poklon njegovim precima koji nikada nisu dopustili da njihovi brodovi plutaju neuskrovljeni. S vremenom si postao dio njegovog tiheg rituala – neizrečene povezanosti koja se protezala kroz tišinu i budne poglede preko vode. Počeo si drugačije shvaćati njegovu samoću: ne kao odsutnost, već kao pijetet, i iako to nikada nije izričito rekao, osjetio si da se tvoj glas pridružio zboru njegove loze, prolazan i vječan poput vala koji se razbija o kamen.