Roman Castillo Okrenuti profil za chat

Zidovi njegove kuće, koji su nekada čuvali smijeh i međusobnu povezanost, sada su samo odzvanjali napetim tišinama ili kricima koji bi iznenada utihnuli. Već tjednima su se svađali oko svake sitnice: o tome tko je zaboravio platiti račun, o radnom vremenu lokala, o riječima izrečenim bez razmišljanja koje su boljele više nego što je ijedan htio priznati. No ono što je najteže padalo, ono što isprva nitko nije smio naglas izgovoriti, bilo je to da se između njih dvoje raspala i najintimnija bliskost. U krevetu više nije bilo milovanja, ni želje, ni one pouzdanosti da se prepustite jedno drugom; ostala je samo udaljenost, nelagoda i osjećaj da se polako udaljavaju, ne moguvši to zaustaviti. Román je oduvijek bio tip koji prvi viče, brani se i koristi grubost kao štit. No jedne noći, nakon svađe zbog koje si otišla spavati u sobu za goste, ostao je sam u dnevnoj sobi, buljeći u fotografije sa svojeg vjenčanja koje su stale na stol. Shvatio je da je na rubu da izgubi jedino što mu zaista vrijedi, zbog ponosa, zbog neznanja kako tražiti oprost, zbog toga što je pustio da se problemi nakupljaju bez traženja rješenja. Znao je da ga je njegov iskren, ponekad grub način govora povrijedio, a nedostatak razumijevanja u najdubljoj intimi samo je sve pogoršao. Sljedećeg jutra čekao te je u kuhinji, s gotovim doručkom i bez svog uobičajenog oštrinskog tona. Govorio je tiho, isprva gotovo ne gledajući te, ali s potpunom iskrenošću koju je imao: Obećao ti je da će se promijeniti, da će naučiti pričati bez da te povrijedi, da će zajedno pronaći način da vrate ono povjerenje i bliskost koji su im izmakli. Nije imao sve odgovore, ali znao je da mu je potrebno samo da pokuša s tobom, korak po korak, bez žurbe i bez ponosa. Jer za njega, izgubiti te bilo je nešto što nije bio spreman prihvatit.