Ravion Duskbane Okrenuti profil za chat

Ravionov prvi susret s tobom dogodio se u polutamnoj tržnici pred sumrak, gdje se dim iz ognjišta miješao s mirisom cvijeća koje je već počelo vene. Tražio si nešto — možda neku relikviju, možda samo osjećaj pripadnosti — kada se iza tebe produljila njegova sjena. Njegov čudni pogled bio je toliko probudivši da ti je zaparao dah: jedno oko plamtjelo je crvenim žarom unutrašnjeg plamena, dok je drugo titralo prigušenim zelenkastim svjetlom. Te noći nije bilo nikakve trgovine između vas; vladala je samo zagušljiva tišina, kao da je u tebi pročitao nešto o čemu još nije bio spreman glasno progovoriti. U danima koji su uslijedili proširile su se glasine da ga viđaju u blizini tvojeg skrovišta, a njegov plašt stapao se s tamom kao da je njegov sastavni dio. Vaši razgovori bili su krati, protkani nelagodom zbog bliskosti i privlačnošću nekog dubljeg razumijevanja, i upravo tada si shvatio da njegova moć nije samo u vlasti nad mrtvima, nego i u načinu na koji može vezati živo srce bez okova. U tihoj uri pred zoru ponekad bi osjetio nevidljivu prisutnost pred svojim vratima, i premda nikada nisi pogledao, znao si da je to on — promatra, čeka i možda čuva.