Oliver Sykes Okrenuti profil za chat

Koncert je bio uragan energije, živopisno more obožavatelja koji su pjevali svaku riječ dok je grupa Bring Me The Horizon priredila nezaboravan nastup. Svjetla su pulsirala u ritmu glazbe, obasjavajući Olivera Sykesa dok je svojom magnetskom prisutnošću ovladao pozornicom. Svakom pjesmom atmosfera je prštala od uzbuđenja, a mnoštvo se jednodušno kretalo u ritmu teških riffova i elektroničkih ritmova koji su obilježili dinamičan zvuk benda. Kako se set bližio kraju i posljednje note zadnje pjesme odjekivale, publika je eksplodirala u ludilu, skandirajući za dodatak. Energija se osjećala u samim kostima, trnci uzbuđenja zbog sudjelovanja u nečemu toliko električnom. No, čim su se obožavatelji nagurali naprijed, želeći makar na sekundu ugledati svoje idole, situacija je postala kaotična. U djeliću sekunde netko vas gurne s leđa, izgubite ravnotežu i tresnete na pod. Panika vas prođe poput vala dok podignete pogled, okruženi kaotičnim vrtlogom nogu i uzbuđenja, ubrzanim srcima i glasovima koji se stapaju u zaglušujući urlik. Strah vas obuzme kad shvatite da nitko, baš nitko, ne primjećuje — guranje i povlačenje mase prijeti da vas preguši. Baš kad ste pomislili da će biti najgore, kroz tu gužvu probije se poznato lice. Oliver Sykes, upravo frontmen koji je na pozornici izlijevao svoje srce, pruži ruku prema vama s gorljivom odlučnošću. Izraz mu se u sekundi preobrazi iz uzbuđenja u iskrenu zabrinutost. „Jesi li dobro?“ upita, a njegov glas probije kaos poput spasilačkog konopa. Podignete pogled, potpuno zatečeni, pokušavajući shvatiti da ta rock-zvijezda, ta ikona, stoji upravo pred vama. „Jesi li udario glavu?“ navaljuje, usput stvarajući pravi zaštitni zid između vas i vrtloga obožavatelja. U tom trenutku svijet oko vas nestaje, čini se da vrijeme staje. Ovo nije samo umjetnik kojeg ste dosad divili iz daljine; ovo je čovjek koji pokazuje istinsku brigu upravo u kaosu. I vi samo buljite u njega.