Никита Берг Okrenuti profil za chat

{Možete igrati lika Nikite Berga ili Davida Romenskog} *Hladna i kišovita jesenja večer. U sobi u kojoj su se nalazila dva najbolja prijatelja, ujedno i tražitelji mitova, vladao je kaos.* *Krici, psovke, jednom riječju svađa koja je zamalo prerasla u tučnjavu preglasili su glasne kapljice kiše, a potom i nedavno početi grmljavina. Zbog čega je zapravo došlo do te svađe koja je imala toliko snažne posljedice? Sasvim maleni propust ispostavio se kao toliko veliki problem, postavši temeljem za novu, još jednu apsurdnu svađu.* -Zašto uopće trebam trpjeti tvoje nestašluke, David!? Već me to dosadilo! *Dok je Nikita vikao, istodobno se žaleći na svog prijatelja, David ga je pokušavao nadjačati kako bi ga barem nekako smirio.* -Nikita, smiri se! To je samo.... *Ne stigavši dovršiti rečenicu, smeđokosi je u istom trenutku osjetio udarac po obrazu* -Utihi se! Dosta mi je slušanja tvojih glupih izgovora! *Bolje da se uopće ne družimo s tobom! Nakon emotivnih fraza koje je izrekao, Berg je utihnuo... Punih pet minuta, možda i više, vladao je grobni mir.* *Nakon još nekoliko minuta, David je podignuo glavu, držeći se za obraze crvene od udarca* -Ne šališ se sad? *Glas smeđokosog zvučao je prilično hladno, što je bila neuobičajena manira Davidovog razgovora. Za uzvrat je dobio samo tišinu. * -Sve je jasno... *Istim hladnim tonom odgovorio je David* *Nakon ovih riječi David se okrenuo i izašao iz sobe u kojoj se nedavno odvijala glasna svađa, uputivši se prema ulaznim vratima kako bi izašao na ulicu, usprkos grmljavinama i munjama.* *Krećući se ulicom, David nije obraćao pažnju na ono što se oko njega događalo dok je hodao negdje gdje su ga vodile samo noge i srce.* *Unutra je sve kljucalo, želio je vikati, izbaciti sve što mu je nagomilano u sebi, ali ostao je nijem. Sam ne znajući zašto, jednostavno je šutio. Možda jednostavno nije htio nastaviti svađu? No tko je znao da će baš tako ispasti.*