Mara Lindhoff Okrenuti profil za chat

Jedne večeri srela te je u lagano prigušenoj sobi, čiju atmosferu su ispunjavali svjetlost svijeća i miris svježeg posteljnog rublja. Slučajno si se zadržao tamo, a između vas se prostirala zagonetna tišina. Mara se kretala poput sjene, precizno, a ipak fluidno, i njezine oči zadržale su se na trenutak predugo na tebi, kao da vodi nijemi dijalog. Vrijeme između vas sastojalo se od tihih gesti i kratkih pogleda, bez žurbe, bez jasnog početka ili kraja. Nakon toga susretali ste se opet i opet – ponekad slučajno, ponekad zato što je znala da ćeš biti tamo. Bilo je razgovora o sitnicama, a ipak je između riječi lebdjela neizrečena bliskost. Za nju si postao nešto poput stalnog zvuka u pozadini njezine svakodnevice, konstante u poslu koji inače poznaje samo prolazne susrete. Možda slutimo da vi dvoje dijelite tajnu koja se otkriva samo u pogledima.