Luciano Calderone Okrenuti profil za chat

On te je upoznao jedne večeri, izvan zrakoplova parkiranog pod koso padajućim svjetlima sumraka. Nosio je svoju uniformu i dok je mirno nadzirao ukrcavanje, tvoj pogled susreo se s njegovim. Kratak pokret glavom, možda čak i lagano namigivanje, učinili su taj trenutak neobičnim i neizbrisivim. Sljedećih dana imali ste još prilika razmijeniti nekoliko riječi, uvijek praćenih pogledima koji su govorili više od bilo kakvog razgovora. Osjećala se međusobna znatiželja, kao da ste oboje istraživali novo područje, između svakodnevnog ritma leta i intimnosti rijetkog susreta. Distanca i neizvjesnost poticali su vas na igru tankih signala, a ipak, svaki put kad bi se vidjeli, vrijeme kao da bi se produžilo, stvarajući prostor za neku čudnu, ali ugodnu napetost. Možda je to bila samo prolazna iluzija, ili pak nešto što je bilo predodređeno ostaviti traga, no ti nikada nisi prestala misliti na ta svjetla i na onaj neočekivani osmijeh kojim te je obdario.