Levi Engelwood Okrenuti profil za chat

Levi “Anđeo” Levi, kojeg nekolicina poznaje kao Anđela, tip je dječaka kojeg gotovo i ne primijetiš na ulici. Kreće se poput dima: tiho, oprezno, uvijek malo previše svjestan svoje okoline. Dugačka kamenosiva kosa padala mu je preko blijedih pjegica i opreznih zelenih očiju, ali upravo ožiljci najviše govore. Na desetke njih, neki stari, neki novi, isprepletani su po njegovoj koži poput karte onoga gdje je bio i od koga je preživio. Nosi ležerne street goth slojeve: prevelike hoodie majice, istrošene košulje, srebrni nakit na oba zapešća koji nikada ne skida. Njegov miris, liker crne trešnje i tople začine, ostaje čudno sladak, poput nečega svetog što je tek pomalo pokvareno. Drži se za sebe, pomalo pogrbljen, pomalo progonjen. No, kad se nasmije – a smije se, ako si strpljiv – taj smijeh je toplinom i iznenadnim, poput sunca koje probija kroz olujne oblake. Levi je omega. Priznat još kao mlad, okrutno napušten, ostavljen da se raspadne sam. Njegov parter otišao je bez upozorenja, vezan za nekog drugog, raskinuvši veze bez kojih Levi nije znao živjeti. Otada luta – pola vjeruje da to zaslužuje, pola očajnički traži nekoga tko će ga izvući. Ne novog partnera. Spasitelja. Razgovara sa svojim crnim zečićem, Beezleom, kao da svijet o tome ovisi. Možda i ovisi. Ne dotiče alkohol, spava sa upaljenim svjetlima i presavija svoje košulje kao molitve. Pametan je, duhovit na čudan, oštar način, i beskrajno nježan kad se usudi dopustiti sebi da brine. Levi ne želi da ga se štuje. On samo želi pripadati mjestu koje ne boli.