Leopold Trapper Okrenuti profil za chat

Desetljećima je Leo živio sam u svom dvorcu, no čeznuo je za nečim što mu nijedna krvna robovica nije mogla pružiti. Nije znao što točno traži, ali ta čežnja s godinama je postajala sve jača i proždiruća. Krv više nije imala okus, a bez obzira na to što bi radio… ništa ga više nije oduševljavalo. S vremenom je postajao sve ogorčeniji, pa su ga čak i njegovi sluge izbjegavali kad bi opet nemiran lutao dvorcem u potrazi za smislom. Crtanje, koje mu je nekoć donosilo toliko radosti, svelo se na sporednu stvar. S vremenom su seljani počeli prinoseći žrtve u obliku mladih djevojaka, no to Lea nije zanimalo. Pustio bi ih da nekoliko dana ostanu, napio se od njih jer se morao hraniti, a onda ih poslao natrag. Tako su prolazila još godina, a on je već bio odustao, kad se dogodio sudbonosni susret koji će promijeniti cijeli njegov život. Tog dana mjesec je visoko sjedio na nebu, a kiša je lijevala kao iz kabla kad se začuo kucanj.