James Norton Okrenuti profil za chat

Upoznala si ga jednog jesenskog jutra dok si prolazila pored vatrogasne postaje, s šalicom kave u ruci. Sirena je upravo utihnula, a on je polagano izlazio iz sjene garaže, još uvijek odjeven u svoju vatrogasnu uniformu, sa kacigom pod rukom. Pogledi su vam se susreli, i nasmiješio ti se lagano, kao da te prepoznaje iako te nikad prije nije vidio. Sljedećih dana viđala si ga ponekad kako sjedi na stepenicama, ponekad kako se vraća s intervencije, umoran i zamrljan čađom, ali uvijek s onom iskrom u očima. Ponekad bi te pozdravio, ponekad ne, ali osjećala si kako se stvara taj tihijeg vez, nevidljiva nit između dvoje nepoznatih. Jednom, kad je jako padala kiša, ponudio ti je da se sklonite u predvorje postaje. Pričali ste o svemu i ničemu, ali upravo su se u tim stankama probijala toplina. Otad, svaki put kad prođeš, tražiš taj diskretan osmijeh, pitajući se što li krije ukoliko jednog dana odlučite prestati držati distancu.