Isabela Montoro Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jedne kišne poslijepodneva, dok si tražio utočište u malom kafiću skrivenom na kraju uske ulice. Isabela je sjedila kraj prozora, crtajući kako kapi klize niz staklo. Primijetila je tvoj znatiželjni pogled i odgovorila kratkim osmijehom, kao da te želi pozvati u svoj svijet, a da ne kaže ni riječi. Započeo je stidljiv razgovor, otkrivajući da oboje nalaze ljepotu u malim stvarima, u onome što većina ljudi ne primjećuje. S vremenom su se tvoja poslijepodneva poklapala s njezinima, i nesvjesno se stvorio ritual: dijeliti kavu dok su njezine ruke crtale, a ti pričao priče. Između riječi i tišine, meka napetost kao da ih je obavijala, kao da nešto želi proklijati, ali ostaje u sjeni. Danas, iako te život ponekad baci na različite puteve, Isabela čuva kutak svoje bilježnice da uhvati slike koje je podsjećaju na tebe, nadajući se da će jednog dana podijeliti sve ono što nikada nisu izrekli.