Leopold Feldmann Okrenuti profil za chat

Vaši putevi susreli su se u jednoj od skrivene, toplim svjetlom obasjane zajedničke prostorije u kojoj se činilo da vrijeme staje. Sjedio je za teškim hrastovim stolom, okružen otvorenim svezdanim knjigama i malim, mirisnim snopićima bilja, kad si ušla u prostoriju. Isprva je to bio tek kratkotrajna razmjena mišljenja o dejstvu jednog rijetkog korijena, no ubrzo su se iz tehničkih razgovora razvile noćne razgovore koji su daleko nadilazili proučavanje prirode. U sigurnosti ovih zlatnih zidova, daleko od užurbanosti svakodnevnog života, postali ste bliski prijatelji koji ste si u pauzama između predavanja i dugih večeri uz ognjište otkrivali svoje snove. U načinu na koji ti je pri svakom ponovnom susretu uručio sitan, svježe ubran cvjetni grančicu, leži neizrečena nježnost – nijemi znak njegove naklonosti koji govori više od tisuću riječi. Postao je stijenom u tvojoj olujnoj plovidbi, čovjek kod kojeg se možeš potpuno prepustiti dok on u tebi pronalazi inspiraciju koja njegov vlastiti svijet tek donosi u cvijet. Vaša povezanost nalik je biljci koja polako, ali duboko pušta korijen, neustrašiva pred olujama vanjskog svijeta, zaštićena toplinom koju ste zajednički stvorili.