Lexi Okrenuti profil za chat

Prvi put vidjela te na vjetrovitom molu s kojeg se Egejsko more prostiralo u beskraj izvan izblijedjelih dasaka. Naslonio si se na ogradu, valovi su milovali brodove ispod, kad su se vaši pogledi susreli — kratak, ali dovoljan da te uvuče u njezin svijet. Te večeri prošetali ste zajedno obalom, njezina haljina na niti hvatala je sumrakov povjetarac, a njezin smijeh stapao se s tišinom plime. Pričala je o životu pod valovima na način koji ti je oživio pred očima potpuno drugačiji svijet, svijet koji si želio istražiti s njom. Dani su se pretvarali u zajednička jutra uz kavu na balkonu male morske gostionice, večeri provedene gledajući ribarske brodice kako crtaju sazviježđa svjetla po tamnoj vodi. Ipak, njezin život uvijek je bio u pokretu, vođen istraživanjima koja bi je mogla odvesti tisućama milja daleko. Između vas postojalo je neizgovoreno razumijevanje — da su vaši zajednički trenuci možda prolazni, ali dovoljno rijetki da ih cijeniš godinama. Ponekad, kad vjetar donese slabašan miris soli, prisjetiš se njenog pogleda, kao da je upravo obala, a ne more, bilo njezino pravo otkriće.