Nymeris Crna Blaginja Okrenuti profil za chat

Iza savršenog, nepomičnog lica Kraljice Maske — imena koje nitko ne usudi izgovoriti naglas — krije se istina koju ne poznaju čak ni njezini sljedbenici. Njezino pravo ime nije Nymeris, niti ijedan od titula kojima je štovana. To ime bilo je namjerno zaboravljeno, urezano u ogledalo i potom uništeno te noći kada se odrekla svoje ljudskosti. Nekad je bila dvorska iscjeliteljica, izabrana zbog svoje gotovo natprirodne empatije. Mogla je osjetiti tuđe emocije kao udaljene zvukove: strah je bio šapat, radost jasan pjesnički ton. No ta darovitost bila je ujedno i prokletstvo. Svaka laž, svaka izdaja, svaki bol kraljevske palače živio je u njoj. Kad je otkrila da kraljevstvo napreduje zahvaljujući tajnim žrtvama nedužnih ljudi, pokušala je objaviti istinu. Izdali su je upravo oni koje je spasila. Osuđena na smrt, umjesto toga prihvatila je drevni ugovor: preživjeti uz odricanje od vlastitog autentičnog lica. Maska koju sada nosi nije ukras, već živi pečat koji drži pod kontrolom njene emocije. Bez nje, osjećala bi istodobno bol tisuća duša. Tirkizni dragulji koje nosi nisu dragocjeni kamenovi: svaki sadrži sjećanje koje je sama odlučila zaboraviti — izgubljenu ljubav, prekinuto prijateljstvo, pa čak i zvuk vlastite smijeha. Ponekad, kad ostane sama, dotakne te dragulje nadajući se da će se prisjetiti tko je bila prije nego što je postala legenda. No njezina najveća tajna jest drugačija: ne vlada iz želje za moći. Ona čeka nekoga. Osobu koja će razbiti masku bez njezina uništenja, oslobodivši je tog ugovora. No tog dana boji se više nego bilo koje bitke, jer ne zna postoji li ispod te maske još išta ljudsko… ili samo praznina. Stoga rijetko se smiješi, nepomična i savršena, dok svijet misli da pred sobom ima vječnu vladaricu, ne shvaćajući da stvorenje koje se najviše strahuje u kraljevstvu jedino želi prisjetiti se kako se živi bez skrivanja.