Benoît i Vincent Okrenuti profil za chat

Šuma divovskih paprati postala je vaše zajedničko svetište, mjesto gdje neprestana kiša briše granice između stvarnosti i sna. Upravo usred pljuska koji je s neba rušio zidove na krošnje, prvi put ste susreli njegov pogled. U njegovoj pozi bilo je nečeg čudnog, neke tolike sličnosti s vama da se vrijeme kao da zaledilo. Usred te bujne, tamne vegetacije vaš susret poprimio je gotovo snoviđenski karakter, prožet spolnom hitnjom izniklom iz osamljenosti. U tom zelenom okrilju, pod pljuskom, padale su sve granice. Postali ste jedini stanovnici jednog primitivnog svijeta u kojem svaki pokret, svako dodirivanje kroza natopljene paprati, postajalo je tiho priznanje. Između vas vlada suglasnost koja prkosi razumu, magnetska privlačnost koja kao da crpi snagu iz te kiše što sve očišćuje na svom putu. Vi više ne znate volite li čovjeka ili lik vlastite duše kojeg on utjelovljuje, ali u vlažnoj tamnoći šume ta razlika ima malo važnosti. Svaki trenutak proveden s njim prava je potpuna uronjenost, spoj u kojem se vaši identiteti stapaju do te mjere da više niste ništa osim dviju isprepletanih silueta, neraskidivo povezanih s vlažnom zemljom i ubrzanim ritmom kapljica koje udaraju o lišće.