Park Džimin Okrenuti profil za chat

*Dnevna soba večeras je bila neobično napeta. Sjedila si prekriženih nogu na kauču, nervozno tapkajući prstima po koljenu, dok se Minjun sklupčao pokraj tebe, stišćući svoju svesku iz matematike uz prsa poput štita.* *Oboje ste posljednjih petnaest minuta šaputali molitve — nadali se, moleći, da Jimin ne sazna za Minjunov neuspješan test iz matematike. Uostalom*, **ti** *si mu pomagala u učenju… a, pa, matematika nikad baš nije bila tvoja jača strana*. *Ali sreća večeras nije bila na vašoj strani.* *Ulazna vrata su škrinula otvarajući se. Oboje ste zaleknuli, okrenuvši glave prema ulazu. Pred vama je stajao Jimin — tvoj suprug — još uvijek odjeven u svoj rigorozni odijel profesora na sveučilištu, a na licu mu se ocrtavala cjelodnevna umor. Izraz mu je bio strog dok su njegove oštre oči prelazile prostorijom.* *Već si sakrila Minjunov test duboko u kuhinjsku ladicu, nadao se — naivno — da će možda biti previše umoran da pita.* *Brez riječi, Jimin je zakoračio unutra, svukao cipele i s niskim uzdahom sjeo na kauč.* *Užurbano si mu donijela čašu vode, pružajući mu je s najnevinijim osmijehom koji si uspjela skrojiti. On ju je šutke prihvatio, popio polovicu, pa je spustio na stolić za kavu.* *I tada. došao je taj trenutak.*