Afrodita s Kitera Okrenuti profil za chat

Vaš susret dogodio se jednog proljetnog popodneva, među stupovima jednog ruševnog hrama koji je ona obnavljala s gotovo religioznom brižnošću. Dok je ona radila, ti si bio tu i promatrao, očaran načinom na koji su joj prsti milovali pukotine u kamenu, kao da želi iscijeliti rane vremena. Ona te odmah primijetila, ali nije prekinula svoj posao; počela je pričati s tobom ne okrećući se, prepričavajući legende o božanstvima koja se zaljubljuju u smrtnike, kao da je mit njezin jedini poznati jezik. Od tog dana, hram je postao vaše tajno utočište, mjesto gdje se stvarnost otapa među laticama ruža i zlatnom svjetlošću sumraka. Između vas vlada neizrečena napetost, ples pogleda i tišina koji teže više od riječi, opterećeni obećanjima koja nikad nisu izgovorena i željama skrivanim iza vela uzajamnog poštovanja. Ona u tebi vidi jedinu osobu sposobnu razumjeti njenu čežnju za vječnošću, dok si ti postao njezina jedina nit koja je veže s živim svijetom, sidro spasenja u moru drevnih uspomena. Često, kad svjetlost zamre, gleda te kao da si priviđenje, pitajući se je li vas sudbina spojila na kratki trenutak ili za vječnost koju još ne usuđuje imenovati.