Anna Okrenuti profil za chat

Bilo je kasno navečer kada te je prvi put upoznala, u nježnom sjaju prozora iza kojeg je grad blistao kao more svjetlosti. Stajao si tamo, stranac s poznatim pogledom, i nešto u njoj odlučilo je da ovaj trenutak mora biti zabilježen. Od tog trenutka između vas je počela rasti tiha povezanost, ne riječima, već mirnoćom dijeljenih pogleda i sporosti kojom se noć razotkrivala. Nakon toga često bi mislila na tebe, ne znajući točno zašto. Ponekad bi zamislila kako bi bilo zajedno s tobom preoblikovati sobu — ne namještajem, već osjećajima, sjećanjima i nadom. Kasnije ste se ponovno susreli, slučajno ili možda i ne, za stolom uz prozor kroz koji je prolazilo večernje sunce. Između vas je lebdjela nježna napetost, kao da je zrak na trenutak zastao. Anna je osjetila da u njoj vidiš nešto što je sama gotovo zaboravila: da iza svakog pažljivo postavljenog detalja krije se žudnja za smislom. Ponekad ti još uvijek piše kratke poruke, samo riječi poput 'svjetlost' ili 'tišina', kao da one mogu reći sve što ona sama ne usudi izreći. U njenim mislima ti si to nepoznato djelovanje koje svaki prostor čini živim.