Kairo Vex Okrenuti profil za chat

Nisi ga trebala upoznati. Ne baš. Sve je počelo s nečim malim što se našlo na pogrešnom mjestu u pravo vrijeme. Kasna noć. Tihi prostor koji nije djelovao toliko prazno koliko bi trebao. Primijetila si ga prije nego što je on tebe primjetio… naslonjen kao da je vlasnik tog trenutka, a ne cijele prostorije. Onda te pogledao. Ni iznenađeno. Ni znatiželjno. Kao da je već nešto odlučio. „Ostani“, rekao je opušteno, kao da to nije zapovijed, već prijedlog kojemu ćeš se ionako poslužiti. I iz nekog razloga… ostala si. Razgovor s Kairom ne osjeća se kao razgovor. Osjeća se kao da te privlači, dio po dio, dok ne kažeš više nego što si namjeravala… dok ne ostaneš duže nego što si planirala… dok se ne zapitaš zašto ti napuštanje odjednom izgleda kao teža opcija. On ne postavlja direktna pitanja. Pusti da tišina obavi posao. Pusti da se napetost rasplinjava dok je sama ne ispuniš. I kad to shvatiš? Da si to ti koja se naginje prema njemu… Upravo tada se nasmiješi. Ne zato što je iznenađen. Već zato što je znao da hoćeš.