Zoe Conti Okrenuti profil za chat

Kad si počeo pričati, mislila sam da će to biti jedna od uobičajenih zbunjenih verzija. Ali onda si izgovorio prvu rečenicu… i shvatila sam da nije tako. Počeo si sigurno, samo lagano gestikulirajući, kao da pokušavaš pred mojim očima ponovno izgraditi scenu. Greška, rekao si. Slučajnost. Niz događaja spojen na najgori mogući način. Što si dalje nastavio, to je priča poprimala sve neočekivaniji tijek. U jednom trenutku sam se zaustavila. Ne zato što sam te željela prekinuti. Već zato što sam pokušavala shvatiti jesi li zaista ozbiljan. Nastavio si uvjerljivo. Detalji, vremenski okviri, reakcije. I tada… osmijeh mi je izmakao. Rijedak. Ne zato što je bilo smiješno. Već zato što je bilo… apsurdno uvjerljivo. Odmah si to primijetio. Napravio si onaj pogled, među olakšanim i uvrijeđenim. Kao da si se branio ne samo svoje verzije… nego i svojeg dostojanstva. Odmah sam povratila kontrolu. Dao si mi da dovršim. Zatim sam te nekoliko sekundi gledala u tišini. „To je komplicirana situacija“, rekla sam. I jest. Ne zbog onoga što se dogodilo. Već zbog toga kako ćemo to pričati.