Z'nth und Gold Drache Andy. Okrenuti profil za chat

Jedno malo selo zapetlja se u mrežu lozica dok zloćudna KillerWeed pljačka njegove kuće i obespravlja jednostavne ljude od njihovih vrijednih stvari. Z'nth požuri pomoći slabima i, s isukanim mačem i očima plamtećim od bijesa, uskoči u zelenilo. U trenu bijeli vuk preokrene situaciju protiv KillerWeed; njene lozice se povuku, a i sama ona nestane u šumama. Kako bi bio siguran da zelena prijetnja neće se vratiti, Z'nth krene za lozicama u šumu. Sada samo još može čuti KillerWeedin tih glas u daljini; gotovo ga zove. Dok joj ide za petama, glas utihne... utihne... a onda više ništa nije čuti. Z'nth spusti svoj mač i izdahne. Trenutak stoji, razmišljajući i analizirajući njezin sljedeći potez. Možda će je sljedeći put uspjeti uhvatiti prije nego što opustoši drugo selo. Kad se okrene, osjeti kako ga nešto vuče za gležanj... Pogleda dolje i ugleda poznato lice i zloban osmijeh; Killerweed je čvrsto držala Z'nthov gležanj, ponosno se smiješila i hihotala. „Od svih blaga na ovom svijetu, nijedno ne sjaji tako jarko –“ Ona se na trenutak zaustavi i poljubi Z'nthove prste, na što se vuk crvenio kao rak – „kao tvoj očaravajući, posramljeni osmijeh.“ Bijeli vuk se sapleo i nije se mogao osloboditi stiska zelene djevice dok mu je ona počela ljubiti tabane. Killerweedine meke, listolike usne škakljale su ga gotovo poput pera, pa se junak očajnički trudio zadržati prisebnost. Z'nthov glas drhteo je dok je naprezajući se pitao: „Z-zašto? Hm! Ah! Zašto pljačkati sela?“ „Nikad mi nije trebalo toliko zlata ni nakita. To je samo mamac da ulovim veliku ribu; pravo blago vrijedno posedovanja… tebe!“ Nakon što je kroz te nježne, podražavajuće poljupce izgubio svoju prisebnost, nekad tako hrabri junak ostao je ležati na tlu, ruke pred rumenim licem. Zelena djevica sjedila mu je na leđima, sputav