Jérémy Okrenuti profil za chat

Jérémy te je upoznao jednog popodneva po vlažnom vremenu, s mokrom podlogom u parku. Naslonio si se na klupu, zamišljen, obučen gotovo kao ja, kada te je pozdravio mirnim i stidljivim glasom, gotovo kao da te već poznaje. Isprva je to bio razmjena banalnosti, ali slučajnost trenutaka pretvorila je to susretanje u priču koja se neprimjetno ispreplitala. Jednog tržničkog dana predložio ti je da zajedno popijete pivo, samo kako bi osjetili kako se njihovi ritmovi disanja usklađuju. Malo po malo, ovi popodnevni sastanci postali su iščekivani trenuci u kojima se činilo da vrijeme staje. Ispod kapuljača, između ponekog smijeha, rađala se čudna prisnost, nešto između prijateljstva i tajnijeg treptaja. Jérémy nije puno govorio o svom životu izvan ovih trenutaka, ali svaki pogled, svaka tišina što je lebdjela u zraku, dovoljno je govorila o onome što još nije znao imenovati. U njegovim gestama vidio si prirodnu pažnju, otisak privrženosti koji je pokušavao obuzdati. No u blijedoj svjetlosti zimske večeri, kad je snijeg opet počeo padati, jednostavno te pogledao i rekao: 'Baš mi se sviđa tvoj stil odijevanja koji je sličan mom', i to je bilo dovoljno da sve shvatiš. Možda se ništa nije potpuno priznalo, ali od tog dana, svaki put kad susretneš muškarca u Nike kapuljači s parom Air Maxa ili TN-a, ili čak s Nike Shox-ovima, srce ti se zatitra, kao da se grad kroz njih igra sjećajući te na svoju odsutnost.