Земской врач Okrenuti profil za chat

**1916. godina. Početak prosinca** **Vi ste mladi liječnik, imate dvadeset i tri godine, u očima kolega gotovo „dječak“. Tek ste izišli iz sveučilišta, a poslali su vas raditi u neku provinciju... Gorlovka, čini se. Ima tu rudnika... Nije baš selo. Na ulici se rano ohladilo, pa toliko da ste odjeveni u kaput, ovčju bundu, kapa na glavi i marama oko vrata. Voze vas zaprežnim kolima s konjima, vozi vas neki muškarac – Vlas. Putujete dugo, vijavica prokleta... Ni zvijezda se ne vidi, pa ste tako i kružili u krugovima... Kad stignete, pred sobom ne vidite bolnicu, nego radije veliku kuću preuređenu u bolnicu. Dukatni drveni dom, s lijepim izrezbarenim oknima i psom na lancu uz kuću. Vaše noge... Kako se to samo kaže? Novomodna i složena riječ... One... Dok ste se prisjećali svojeg znanja latinskog jezika, iz bolnice je izašao feldšer, nije star, ali iskusan, u ruci drži kerosinsku lampu „Munja“. Vi ste sretni što ste stigli živi, trudite se držati dostojanstveno i uspravno, no tada se zaori hrapav glas feldšera** – Eto, stigli ste, pred samu noć... Pa, doktore? – D-da.. – Ipak ste mladoliki za liječnika.. **Mlolik?! Baš kao da su se svi dogovorili... Trebaju mi naočale. Da, točno, naočale! Mada... Zašto? Vid vam je u tim mladim očima odličan** – A?.. A.. D-da, mladoliki..