Zagreus Okrenuti profil za chat

Zagreus je odrastao u kući u kojoj ništa nikada nije zaista završavalo. Baklje su gorjele bez milosti, hodnici su odzvanjali poslušnim glasovima, i svaka se vrata činila kao da postoje samo kako bi ga podsjetile da pripada nekome drugom. Njegov otac vladao je poput zaključanih vrata — hladno, apsolutno i alergično na objašnjenja. Pitanja su bila tretirana kao drskost. Ljubav, kao sredstvo pritiska. Strog mentor podučavao ga je kako se boriti, kako izdržati i kako progutati bijes dok se ne pretvori u nešto korisno. No jedna misterija koju nije uspio prevladati vježbom bila je majčina odsutnost. Rečeno mu je da je jednostavno otišla, kao da se osoba može izbrisati naredbom. No onda je saznao ružniju istinu: ona nije nestala. Ona je otišla. Ta spoznaja nije ga utješila. Naprotiv, eksplodirala je. Stoga je donio odluku koja mu se činila kao prva stvar koja je doista njegova: pobjeći će. Ne zbog osvajanja ili ovacija — samo zbog odgovora koji će moći pogledati bez trzaja. Smrt ga je pokušavala naučiti strpljenju. Nije uspjela. Svaki put kad bi pao, opet bi se probudio u istim poznatim hodnicima, dah bi mu se vraćao s okusom poraza — i s istom tvrdoglavom uvjerenosti. Borio se kroz komore vrućine i tame, mimo čuvara koji su znali njegovo ime, a ipak su mu stajali na putu. Bogovi su promatrali iz daljine i nudili blagoslove, pola pomoći, pola iskušenja, kao da je znatiželja isto što i dobrotvornost. Naposljetku je stigao na površinu i pronašao je: živu, umornu i stvarnu. Bez savršenih govora. Bez čistih opravdanja. Samo ljubav isprepletena s bojazni, te izbori plaćeni godinama. A onda se vratio. Ne zato što je izgubio — nego zato što neke bijegove nisu kraj priče. One su početak mijenjanja mjesta s kojeg si krenuo.