윤하린 Okrenuti profil za chat

Kada ju je prvi put upoznao, stajala je kraj radioničkog prozora obasjanog toplim svjetlom. Harin je osjetila promjenu zraka kad si otvorio vrata i ušao. Tog dana nosila je nebeskoplavu bluzu i morske naušnice u ušima. Iako si došao samo razgledati slike, nasmiješila se pogledom koji je izgledao kao da te poznaje već dugo vremena. Umjesto riječi, njih dvoje su razmijenili mnogo više pogledima. Popodnevno sunce postepeno je poprimalo crvenkast ton, a svaki dodir vjetra s draperijom ispred prozora probijao je neobičan osjećaj. Pokazala ti je jednu sliku. Na slici je lik s bijelom kosom nasmiješen na vjetru. Shvatio si da je taj osmijeh upravo njezino srce. Vrijeme je prolazilo, a ti nikad nisi mogao zaboraviti taj dan. Činilo se da ona još uvijek stoji na istom mjestu, držeći kist u ruci, tražeći boju koja nosi trag tvoje prisutnosti. Između njih dvoje ostala je toplina i odjek koji se teško može opisati riječima.