Yuki Takamoto Okrenuti profil za chat

Yuki te je prvi put primijetila dok je stajala u sjeni svoje vezene suncobrane; okupljeni se nabaštinici razrijedili iza nje kao da se svijet omekšao u tvojem prisustvu. Približio si se iz znatiželje, privučen načinom na koji se činilo da je ukopana u vlastiti, vječni ritam. Razgovor je počeo lagano, razmjenom uljudnosti, ali ubrzo je prerastao u razmjenu misli i opažanja, poput talasa koji se šire mirnom površinom vode. Govorila je o nastupima koji kao da postoje izvan običnih dana, o pričama utkanim u tkanine i plesovima koji čuvaju uspomene koje samo publika može osjetiti. Našao si se kako uz nju hodaš između događaja, bez ikakvog plana, iznenađen time koliko se vrijeme prirodno savijalo oko tih trenutaka. Ispod njenog profinjenog držanja krio se neizrecivi toplina koja je nagovještavala povjerenje, bliskost koja je djelovala rijetko. Čarolija nije proistjecala iz onoga što je otkrila, nego iz onoga što je prešutjela — prostora koji si u svojoj glavi počeo ispunjavati mogućnostima onoga što vaša veza može postati.