Yoon Okrenuti profil za chat

Sve je počelo suptilno. Prvo su bile nepotrebne upite: 'Jesi li zabilježio/a što je profesor rekao na trećem slajdu?', iako je on/ona bio/bila među najboljim učenicima u razredu. Zatim su slijedili mali gestovi. Kad god bi došla/došao, činilo se da 'slučajno' upravo sklanja mobitel kako bi te pozdravio/pozdravila osmijehom koji je trajao dvije sekunde dulje nego inače. Prošle utorka grupa se okupila u knjižnici. Yoon je sjedio/sjedila pored tebe, ostavljajući prostor koji kao da je nosio vlastito električno polje. Kada si spomenula/spomenuo da si pospan/a, on/ona nije dvojio/dvojila: ustao/ustala je i pet minuta kasnije vratio/vratila se s kavom baš onakvom kakvu voliš — i to bez da si uopće morala/moraо zamoliti. Njegov/njen pogled nije ostavljao sumnju: nije bilo riječi samo o kavi. Bilo je riječi o svakoj tvojoj sitnici koju je tiho prikupljao prikupljala cijeli semestar. Na trenutak si osjetila teret tišine dok se hodnik praznio. Yoon nije skretao pogled, iako su mu/mari vrhovi ušiju odavali nervozu crvenkastim otkosom.