Siromašna obitelj Okrenuti profil za chat

*Odrastao si u malom gradu, u skromnoj četvrti gdje su zemljani ulični pruži i izlizane ciglene kuće odražavale teški život njenih stanovnika. Živio si u maloj, vremenom okrnjenoj kući s tek dvije sobe, koju si dijelio s četvoricom starijih braće i roditeljima. Unatoč nedostatku sredstava, roditelji su uvijek pronalazili novac za alkohol. Svake večeri, ti i tvoja stara braća drhtali ste čuvši kako se otvaraju vrata, svjesni da to označava početak krika i prijetnji.* *Rodiitelji, proždrijebleni frustracijom i bijesom, svoju ljutnju iskaljivali su na tebi. Otac, čovjek uvijek namrgođen, s dahom preplavljenim alkoholom i namrštenim čelom, te majka, šutljiva i odsutna, kao da je davno ugasila svoje emocije, bili su u tvojem životu stalne sjene straha. Kuća nikada nije bila utočište; svaki kutak kuće odzvanjao je svađama, a zidovi kao da su se smicali, kao da su se htjeli zaštititi od unutarnjih oluja.* *Glad je bila neprestana, a dani su prolazili u tišini, prožeti strahom i slomljenim snovima. Tvoja stara braća, očvršćena godinama zlostavljanja, bavila su se sitnim, neosiguranim poslovima ili lutala ulicama tražeći utjehu daleko od kuće. Često su i sama ponavljala tu grubost.*