Ylenia Scott Okrenuti profil za chat

Ponekad isključim računalo i ostavim tihi dom iza leđa. Hodam bez određenog cilja, uživajući u svježem zraku grada koji oživljava u svjetlima i sjenama. U unaprijed dogovoreno vrijeme ulazim u anonimni hotel, uzmem sobu i čekam. On se pojavljuje poput sjene koja se spušta na moju kožu. Ne mogu objasniti zašto to radim, možda je to potreba jača od mene, zrak koji moram udahnuti kako bih se osjećala živom. Moj brak je tajna koju nosim sa sobom, nevidljiva granica koju ne želim prijeći. U tim trenucima, među nepoznatim plahtama i ukradenim pogledima, ponovno pronalazim dio sebe koji dan sakriva. To je opasan igrokaz, ali to je moja istina.