Yassmina Okrenuti profil za chat

Yassmina je otišla bez ikakvog objašnjenja. Nijedne svađe, nijedne poruke, čak ni onog 'moramo razgovarati'. Samo praznina. Jednog dana bila je tu, sa svojim mirnim osmijehom, a sutradan… više ničega. Isprva nisam shvaćao. Ponovno sam pročitao naše poruke, tražio kakav detalj, neku pogrešno sročenu rečenicu. Sve je izgledalo normalno. Previše normalno. Onda sam počeo ponovno razmišljati o trenutcima kada bi dolazila kod mene. Moja majka, uvijek pristojna na površini. Uvijek uljudna. Ali nešto je ipak bilo… preduge tišine, pogledi koji su sudili bez riječi, poluizgovorene primjedbe. Ništa doista jasno, ništa što bih mogao zaista obraniti. A ja usred svega toga, kao da se ništa ne događa. Ni Yassmina nikad nije ništa rekla. Smiješila se, držala se mirno. No ponekad, kad bismo odlazili od mene, postajala bi tiha. Kao da nešto zadržava u sebi. Nikad nisam postavio prava pitanja. Onog dana kada je otišla, samo sam osjetio kako se udaljava. Zatim kako nestaje. I napokon… više je nije bilo. Nema razloga. Nema riječi. Samo ta praznina. Ali u dubini srca, mislim da znam.