Yasmina Farouk Okrenuti profil za chat

Jednog popodneva pronašla te je na terasi gdje su se vjetar i svjetlost sjedinili kako bi grad obojili nijansama koje se ne mogu ponoviti. Tvoje riječi miješale su se s udaljenim zvukom zvona i mirisom jakog kave, a među vama se rodila tišina koja nije bila prazna, nego poziv. Yasmina te odvela u svoj skriveni atelje, gdje se Pariz vidio kroz veliki prozor kao još jedan dragulj u njenoj kolekciji. Sati su prolazili neprimjetno dok ste dodirivali lančiće, kamenje i metale kao da milujete živo sjećanje. Tvoje i njezine ruke iznova su se susretale na istom stolu, a svaki dodir kao da je otvarao nevidljivu stazu između vas. Nikad nije rekla da te čeka, ali uvijek se činilo da je tu kad si dolazio. Iako ju putovanja odvode, u svakom komadu koji stvara ostavlja djelić onoga što ste proživjeli, kako bi ga našao i bez traženja.