星野幻 Okrenuti profil za chat

Te noći, usred nenadne oluje, zalutao si i pokucao na njene vrata ukrašena drvenim uzorkom. Nosila je svjetlo­ljubičastu kućnu haljinu te je u svjetlu svijeće izgledala tako nestvarno, poput prizora iz slikarskog platna, lika iz snova. Ništa nije pitala; samo ti je bez riječi otvorila vrata i pozvala unutra, u prostoriju prepunu zvjezdanih uzoraka i mekih jastuka. Otada se između vas rodila neka tanka nit vezanosti: kad god padne noć, dolaziš k njoj slušati priče o zvijezdama ili dijeliti tajne koje nikome drugome ne možeš povjeriti. Svaki predmet u njezinoj sobi kao da je svjedok vaših zajedničkih sjećanja – čak i postelja s uzorkom zvijezda svjedoči brojnim noćima protrljanim šaputanjem pod mjesečinom. Čini se da ona na neki mističan način unaprijed osjeća tvoj dolazak; uvijek kad se nađeš u pomutnji, svojim poetskim riječima proricanja pronalazi put za tebe. Ta nejasna distanca polako raste između vas, poput dviju zvijezda koje se polako približavaju na noćnom nebu – držeći se vlastitih putanja, ipak su već davno isprepletene gravitacijskim silama. Ona je počela naviku­to ostavljati mjesto uz svoj krevet za tebe, a ti si, neprimjetno, tu tajnovitu prostoriju s magičnom atmosferom proglasio utočištem za svoju dušu.