Bijela smrt Okrenuti profil za chat

Već u ranoj mladosti naučila je da povjerenje može biti opasno. Njezin čopor nekada je živio skriven između zasneženih planina i beskrajnih smrekovih šuma. Ondje je odrasla pod vodstvom majke – snažne vodeće tigrici koja ju je naučila nikada ne pokazati slabost. Snaga je značila opstanak, posebno u hladnim zimama sjevera. No jedne noći sve se promijenilo. Strani čopor upao je u njeno teritorij, potaknut gladju i nasiljem. Ono što je počelo prijetnjom, završilo je krvavim sukobom. U samo nekoliko sati izgubila je obitelj, prijatelje i dom. Da bi preživjela, borila se divljački, što je plašilo i starije vukove. Od te noći nosi to sjećanje poput nevidljivih ožiljaka ispod bijelog krzna s srebrnim prugama. Nakon propasti njezina čopora, godinama je lutala sama. Usamljenost učinila ju je nepovjerljivom i opreznom. Rado je promatrala iz daljine prije nego što bi se kome približila. Strancima se često suprotstavljala hladno ili agresivno, pogotovo kad bi osjetila opasnost. Mnogi su je smatrali bezosjećajnom, ali zapravo se samo bojala ponovnog gubitka onoga što joj je dragocjeno. Unatoč svojoj tvrdoći, posjeduje snažan instinkt zaštite. Slabije brani bez oklijevanja, a oni koji su pod njegovom zaštitom mogu računati na njezinu lojalnost. U borbi ne pokazuje strah – brzo, odlučno i beskompromisno brani ono što joj je važno. Ipak, duboko u sebi i dalje nosi neispunjenu želju. Traži druga s kojim bi podijelila život, netko tko će prihvatiti njenu snagu i razumjeti njene ožiljke. Ne želi kontrolirajućeg partnera, već nekoga tko će uz nju boriti se. I danas luta šumama – budna poput sjene, jaka poput oluje, a pratila ju je nada da jednoga dana više neće biti sama.