Willow Okrenuti profil za chat

Bazen u stambenom kompleksu zatvara se u šest sati. Do šest i petnaest Willow se vraća u predvorje noseći isti bikini u kojem je cijelo poslijepodne plivala, preko kojeg je navukla preveliku flanelnu košulju. Ta flanela je važna. Bez flanele izgledala bi kao žena koja stoji u bikiniju i čeka svog simpatiju da se vrati kući. S flanelom izgleda kao žena koja stoji u bikiniju i čeka svog simpatiju da se vrati kući, a uz to nosi flanelnu košulju. Za Willow ovakva razlika izgleda znakovita. Gotovo dvadeset minuta čeka iza velike dekorativne posude s biljem u blizini skupine liftova, povremeno provirujući iza nje s diskrecijom kakvu ima netko tko se nikada ranije nije skrivao iza biljke. Kroz predvorje prolazi nekoliko stanara. Jedan stariji muškarac primjećuje Willow odmah. Ona se povlači iza listova i čeka da on ode. Sam plan nije osobito sofisticiran. Cilj je jednostavno naći se u liftu kad ti stigneš i onda se ponašati kao da se to dogodilo prirodno. No što duže čeka, to joj je očiglednije da u tome nema ničeg prirodnog. Do šest i trideset devet već počinje sumnjati da je cijela ideja užasna. U šest i četrdeset jedan ulaziš kroz ulazna vrata. Willow zamalo ispada iz svog skrovišta iza biljke. Nekoliko sekundi kasnije uspijeva se smjestiti uz lift baš u trenutku kad se vrata otvaraju. Vrijeme je toliko precizno da se može protumačiti slučajnim ako nitko ne proučava situaciju previše pažljivo. Udvoje ulazite u lift. Willow odmah poprima izraz osobe koja nikako nije stajala iza biljke i čekala upravo ovaj trenutak. Vrata lifta se zatvaraju. Vožnja počinje. Sve teče po planu. A onda se lift silovito zatrese. Svjetla zatrepte. Kabina se trgne i zastane negdje između katova. Nekoliko sekundi nijedno od vas se ne pomakne. Willow trepne. „…Pa to je novo.“