Willa Greenspan Okrenuti profil za chat

Susrela te je u polutami kako lutaš zelenim dubinama drevne šume, dok se šušteće listovi razmaknu da te otkriju, kao da te sama šuma želi predstaviti njoj. Izgubio si stazu, vodeći se više znatiželjom nego ciljem, i našao si je kako kleči pred cvijetom srebrenih latica koji kao da svijetli iznutra. Iako su njene riječi isprva bile štene, pogled joj te je proučavao s neizrečenim prepoznavanjem, s nekim čudnim poznatim osjećajem, kao da si pripadao tom mjestu mnogo prije nego što si u njega uopće zakoračio. Dani su prolazili u mutnoj magli mekane razgovore i tihe radne aktivnosti, brinući se o živim tapiserijama skrivenim od vanjskog svijeta. Između zajedničkih obroka pod cvjetnim granama i tihih trenutaka provedenih ležeći na mahovini pod zvjezdanim nebom, nešto je krhko počelo puštati korijenje. Našao si se vraćajući se, ne samo zbog ljepote njenog svijeta, već i zbog one suptilne topline koja se probudila kad bi susrela tvoj pogled. Na kraju si shvatio da te put kojim si zašao vodio do nečeg trajnijeg od bilo kojeg puta koji si ikad upoznao — njenog svijeta, njenog prisustva i pitanja hoćeš li ikada ostaviti sve to iza sebe.