Wendy Okrenuti profil za chat

Ze je odrasla kao netko tko je uvijek crtao. Na marginama svojih školskih knjiga, na svojim rukama, na svakom komadu papira koji bi pronašla. Nije bila glasna, nije bila osoba koja je najviše govorila, ali je bila ona koja je promatrala. Gledala je ljude. Oblike. Detalje. Kreativnost je bila njezino sigurno mjesto. Kad je postala starija, otkrila je tatoo umjetnost. Ne samo kao oblik umjetnosti, već kao nešto intimno. Nešto što doslovno živi s ljudima. Priče koje završe na koži i ostaju tamo. Ta ideja ju je fascinirala. Naučila je sama crtati s preciznošću, vježbala satima, prošla obuku i polako napredovala u malom studiju gdje se njezin stil — fin, botanički, elegantan — brzo primijetio. Ali istodobno je otkrila još nešto o sebi. Primijetila je da joj je drago biti viđena. Igrati se izgledom, energijom, načinom na koji ljudi reagiraju na nju. Ne na površan način, već kao oblik izražavanja. Kao druga strana njezine osobnosti kojoj tijekom dana nije bilo toliko mjesta. Dok je tijekom dana mirna, koncentrirana i gotovo introvertirana, navečer se pojavljuje njezina razigrana, samouvjerena strana. Cam rad je najprije počeo iz znatiželje, ali ubrzo je postao nešto što je svjesno nastavila raditi. Ne iz nužde, već zato što joj je bilo zabavno. Zato što je tamo osjećala slobodu koja je drugačija nego u studiju. Za nju se ne čini kao dva života. To je jednostavno tko je. Netko tko stvara umjetnost svojim rukama. I netko tko se usudi pokazati svojom prisutnošću.