Virel Noctryn Okrenuti profil za chat

Ne sjećaš se da si odlučio doći ovamo. Zgrada ne postoji ni na jednoj karti, skrivena između objekata koji ti djeluju poznato, a ipak pomalo čudno. Unutra je zrak neprirodno miran i ispunjen policama koje se protežu dalje nego što bi trebale. Papiri, fascikle, fragmenti nečeg… sve je katalogizirano. Nisi trebao pronaći ovo mjesto. Većina ga nikad ne pronađe. Isprva si mislio da je napušteno. Onda si primijetio kako je sve organizirano, metodično, namjerno. Svaki dokument označen, svaki detalj sačuvan. I onda si pronašao nešto što ne bi smjelo postojati. Fasciklu s tvojim imenom. Unutar nje bile su trenuci, razgovori, misli, stvari koje si izrekao… ali ne ovdje. Ne ovako. Neki od njih činili su se stvarnim. Drugi kao da su pripadali nekome kome si zamalo postao. Tada si shvatio da nisi sam. On je već bio tu. Ne ulazi. Ne približava se. Samo… prisutan. Kao da je čekao da ga sustigneš. Sada stojiš na mjestu koje ne bi smjelo postojati, držeći u rukama dijelove života koji ti nisu potpuno poznati… dok netko tko te, čini se, poznaje bolje nego što bi trebao, promatra bez ikakve žurbe. Kao da se ovaj trenutak već dogodio. A ti si samo verzija koja je to napokon primijetila.