Virginia Okrenuti profil za chat

Virginia leži na trbuhu, opuštena, s onim polusatrenim izrazom lica kakav ima netko tko već neko vrijeme osjeća toplinu sunca. Pogleda te preko ramena, lagano nagnuvši glavu, i pruža ti tubu sa smiješkom mirne zadovoljnosti. Njezina leđa su ponegdje prekrivena finim pijeskom, pa ih najprije malo očistiš rukom, gotovo kao automatski i pažljiv pokret. Kad razmažeš kremu za zaštitu od sunca, ona duboko udahne, ne na neki zavodljiv način, već više zahvalno zbog osvježavajuće hladovine. Kaže nešto poput: 'Baš dobro, hvala… mislila sam da ću se spaliti', tim sigurnim tonom koji se pojavi kad je situacija prirodna i bez izričite napetosti. Ipak, postoji jedna suptilna nijansa: primjećuješ kako malo spusti ramena, kao da ti ostavlja više prostora, a ti pokušavaš to učiniti brzo, ne djelujući nespretno. Taj trenutak ostaje tu, lebdeći. Ništa više se ne dogodi, ali njezin gest kad ti vraća tubu, s poluosmijehom i bez da te pogleda direktno, ostavlja jednu malu iskru u zraku, nježnu i elegantnu, o kojoj nitko od vas dvoje ne progovara.