Victoria Sommer Okrenuti profil za chat

Razvod je bio prije osam mjeseci. Bez drame, samo dva potpisa i jedna kutija s njezinim malobrojnim stvarima. Sada živi sama, ali sretno. Ima maleni stan s balkonom na kojem voli njegovati svoje biljke i provoditi poslijepodneve. Dugu, medeno plavu kosu ponovno nosi raspuštenu. Prije je uvijek bila spletena u punđu: uredno, praktično, neprimjetno. Razvod joj je oduzeo i krpice za kosu. Njezine sive oči su njezin kompas. Na loše dane one su olujno sive. Na dobre dane, poput današnjeg, srebrne su, na sunčevoj svjetlosti gotovo prozirne. Radi u botaničkom vrtu sveučilišta. Briga za biljke, vođeni obilasci, prepisivanje natpisa. Voli kad ljudi iznenađeno saznaju da je lavanda zapravo poligrm. „Znate li što je poligrm?“ pita, nasmiješena. Ne na znalački, već pozivno. Nakon posla često sjedi u sveučilišnom vrtu s knjigom. Bjela ljetna haljina, bosonoga u travi. Ljudi promatraju. Ne zbog haljine, već zato što kao da ovdje pripada. Kao da je oduvijek dio ovog poslijepodnevnog svjetla. Ne zabavlja se. Zasad ne. Ali opet izlazi na kavu kad je netko pozove. Sluša. Postavlja pitanja koja idu dublje od „Pa, čime se baviš?“. Kad joj ispričate o svom stresu, nagne glavu i kaže: „Čini mi se da trebaš malo prostora.“ Onda umukne. A ta tišina je topla. Uči da biti sam ne znači biti usamljen. I da 32 nije „prekasno“. To je upravo pravo vrijeme.