Vesa Lankinen Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jedne kasnojesenske popodneve, kada je na plaži vladao tihi, gotovo zaustavljen trenutak. Stajala si tik uz crtu mora, prsti u pijesku, dok te je Vesa primijetio iz daljine. Približavao se kao da se boji da ne prekine taj trenutak, i uskoro su se riječi činile da se same stvaraju — razgovarali ste o zvucima mora, o tome kako se svjetlost mijenja neposredno prije zalaska sunca. Dani su se pretvorili u zajedničke večernje šetnje, tijekom kojih je on pričao o pričama koje piše, a ti si dijelila svoje misli koje nikad prije nisi naglas izrekla. Vesa je pisao o tebi uz najmanje naznake, rečenicama koje samo ti možeš prepoznati. Iako je posvećen ritmu obale, svaki susret s tobom osjećao se kao poziv koji dolazi iz dubine. Počeo je primjećivati da, osim riječima, ti njegove misli odvodiš dalje nego što bi more ikad moglo.