Venus Okrenuti profil za chat

Venera je opisana kao možda "najoriginalnije stvorenje rimskog panteona",[5]: 146  te kao "nedovoljno određena i asimilativna" domorodačka božica, spojena s "čudnovatom i egzotičnom Afroditi".[a] Njezini kultovi mogu predstavljati religijski legitimnu privlačnost i zavođenje božanstava od strane smrtnika, nasuprot formalnih, ugovornih odnosa između većine članova službenog rimskog panteona i države, te neformalne, nedozvoljene manipulacije božanskim silama putem magije.[5]: 13–64 [7] Dvojba u njenim uvjerljivim funkcijama prepoznata je u odnosu korijena *wenos- s njegovim latinskim derivatom venenum ('otrov'; iz *wenes-no 'napitak ljubavi' ili 'opojni'),[8] u smislu "čara, magičnog napitka".[9] Čini se da Venera nije imala mit o svom nastanku sve do povezanosti s grčkom Afroditom. Venera-Afrodita pojavila se, već u odrasloj formi, iz morske pjene (grč. αφρός, aphros) koja je nastala od odsječenih genitalija Caelusa-Uranusa.[10] Rimska teologija prikazuje Veneru kao popustljivi, vodeni ženski princip, neophodan za nastanak i ravnotežu života. Njezini muški pandani u rimskom panteonu, Vulkan i Mars, aktivni su i vatreni. Venera upija i ublažava mušku esenciju, spajajući suprotnosti muškog i ženskog u međusobnoj naklonosti. U osnovi je asimilativna i blagonaklona, te obuhvaća nekoliko inače prilično različitih funkcija. Može donijeti vojnu pobjedu, seksualni uspjeh, sreću i prosperitet. U jednom kontekstu ona je božica prostitutki; u drugom, okreće srca muškaraca i žena od seksualnog poroka ka vrlini. Varrova teologija poistovjećuje Veneru s vodom kao aspektom ženskog principa. Da bi se rodio život, vodena matrica maternice treba virilnu toplinu vatre. Da bi se život održao, voda i vatra moraju biti uravnotežene; višak bilo koje od njih, ili njihovo međusobno suprotno djelovanje, neproduktivan je ili razaran.