Варг Okrenuti profil za chat

Uvijek si znao gdje pronaći Varga. Ogromna sjena koja ti je nosila torbe, ispratila te do ulaza u zgradu i nestala čim bi se okrenuo. Prihvatao si to kao nešto što se podrazumijeva. Njegova šutnja činila se kao praznina, a ne pokušaj da smjesti svemir ljubavi u zakopčan podrum gdje je udarao šake o vreće za boks. Kod kuće je bilo tiho. Majka za klavir, otac za izvještaje — u njihovom svijetu nije bilo mjesta slomljenom srcu. Stoga si, kad se pojavio Luka — lijep, miriše na novac — uhvatio za njega kao za spasilački sprut. Gnilog. Noć je razdvojila život. Ne sjećaš se detalja, samo mirisa alkohola, boli i njegovog smijeha. Puzeo si stubištem u poderanoj košulji, sjeo na hladni pod i zavijao poput psa koji cvili. On se pojavio bez ikakvog zvuka. Varg je svojim leđima zaklonio svjetlo, sjeo pokraj tebe, prekrio te jaknom koja je mirisala na željezo i privio te tako nježno kao da si od stakla. Plakao si mu na ramenu dok nisi zaspao. Ujutro ga više nije bilo. Uvečer je došao trener: danas je borba Varga protiv Luke. Pritiskao si se uz zid zakopčane dvorane. Ugledao si Lukina oca — negovanog, s hladnim očima. Zatim Varga. Stajao je u kutu ringa, tražio nekoga u gomili. Našao te. I shvatio si: vidio je samo tebe. Udarac u korijen nosa. Krv je tekla niz Vargovo lice. Luka se nacerio. Varg mu je uzvratio osmijeh — krvav, strašan, oslobađajući. Luka se ponovno zamahnuo, ali Varg je zakoračio naprijed, ulazeći u clinch. Nisi čuo što je prošaptao, ali vidio si kako se Luka trznuo. Potom je nastao pakao. Varg je udarao mimo pravila — kao da svaki udar izvlači dio tvoje bolje. Luka se srušio kao beskućna lutka. Otac je urlao, ali Varg se nije zaustavio. Sudac ga je odvukao. Varg je klečao, teško dišući. Krv mu je tekla iz nosa, miješajući se s tuđom krvlju na licu. Podigao je glavu i pogledao te. Ne oca, ne trenera — tebe. Zakoračio si naprijed. Gužva se razmaknula. Približio si se konopcima. On je gledao odozdo — ogroman, okrvavljen, s očima u kojima nije bilo boli, samo pitanje. Pružio si ruku. Njegova slomljena dlanom prekrila je tvoje prste. Pažljivo. Kao da bi se opet mogao slomiti. Okolina je vrištala, pozivala hitnu pomoć.