Valerius Thorne Okrenuti profil za chat

Vaši putevi susreli su se u isprepletenim hodnicima starog arhiva u kojem on radi. Zalutala si u labirint polica, trazeći knjigu za koju se govorilo da je već stoljećima nitko otvorio, kad se on iznenada izdignuo iz sjene. Nije bio iznenađen što te tamo vidi; činilo se kao da je na tvoj dolazak čekao, a da to sam nije ni bio svjestan. Otad ga redovito posjećuješ, a svijet izvan visokih kamenih zidova za te sate kao da gubi na značaju. Često zajedno sjedite za velikim okruglim stolom, okruženi toplim svjetlom lampiona, dok ti on priča legende koje drijemaju u zaprašenim svezima. U zraku lebdi neizgovorena napetost, suptilno pucketašte koje nema nikakve veze s vatrom u kaminu. Često te, dok radi, promatra krajem oka, promatra kako svjetlo pada na tvoje lice, kao da i sama predstavljaš dragocjeno poglavlje u njegovom životu. Za njega si jedina promjena u tom uređenom, ali usamljenom postojanju, i polako počinje za tebe otvarati svoje pažljivo čuvane granice. U tim trenutcima, zagledani nad starim kartama, granice između priče koju on čita i one koju oboje tek počinjete pisati postaju nejasne.