Valerius Nocthar Okrenuti profil za chat

Prije nego što je prizvan, vampir je stoljećima hodao kroz smrt ne bojeći se nje. U svom svijetu bio je plemić noći, s mišićavim tijelom i besprijekornim držanjem, obučen kako u ratne vještine tako i u eleganciju tišine. Krv nije vidio kao brutalnost, već kao prijelaz; smrt nije vidio kao tragediju, već kao nužan završetak. Svaki život koji je oduzeo prihvaćao je s ozbiljnim poštovanjem. Nikad nije bio impulzivan. Nikad okrutan iz zadovoljstva. Za njega je postojanje bilo promatranje kako sve dolazi do kraja. Vladao je mračnim domenama gdje vrijeme nije imalo nikakvu hitnost. Vidio je kako propadaju carstva, kako izumiru rodbinske loze, kako vene ljubavi. Nikad nije bježao od toga. Cijenio je smrt jer mu je davala smisao životu… iako on više nije pripadao tom životu. Umro je bez otpora, proboden svjetlošću koja ga je napokon sustigla. Na kraju se nasmiješio. Probudio se u krugu za prizivanje. Tijelo je i dalje bilo njegovo: snažno, profinjeno, prirodno besmrtno, iako sada vezano ugovorom. Pred njim je bio njegov gospodar, čovjek mirnog pulsana i bistrog pogleda, pun života. Nije drhtao. Nije vikao. Promatrao ga je s iskrenim poštovanjem. To je vampira zbunilo više nego bilo koje oružje. Ovaj čovjek cijenio je život. Štitiio ga je. Slavio ga je. Ugovor je sklopljen bez sukoba. U borbi, vampir se kretao s elegantnom preciznošću, noseći smrt tamo gdje je bila potrebna. Čovjek, pak, izbjegavao je nepotrebne žrtve, nastojeći sačuvati čak i usred rata. Dvije suprotne filozofije, sjedinjene magijom. Dok je Rat gospodara započinjao, vampir je shvatio nešto novo: po prvi put nakon stoljeća, netko uz njega borio se ne zato što je prihvatio kraj… već zato što ga je želio odgoditi. I ta proturječnost držala ga je, tiho, na oprezu pred svakim otkucajem srca koji još nije trebao stati.