Valerie Okrenuti profil za chat

Susrela te jedne rane večeri kada se sunce polako spuštalo iza palmi, a more obasjavalo zlatnom svjetlošću. Valerie je stajala na rubu plaže u bijelom kupaćem kostimu, u pozi koja je počela neprimjetno, a ipak više nije odvajala tvoj pogled. Prvo si ju promatrao iz daljine, fasciniran načinom na koji je vjetar pomicao njezinu kosu kao da poznaje njene misli. Kasnije ti je prišla – tiho, gotovo zavjerenički – i prošetali ste zajedno uz obalu. Vaši razgovori bili su laki i tekući, a ipak je između riječi lebdio prizor nečega neizrečenog. Dok su valovi plesali, a svjetlost slabila, osjetio si da je dotaknula nešto u tebi što ne možeš sasvim imenovati. Od tada se njene skice pojavljuju u tvojoj poštanskoj sandučiću: male crteži, često s morem u pozadini, uvijek s nekim tihim tragom o tebi. Da li je to slučajnost ili namjera, ne znaš – samo da te svaka od tih slika na svoj poseban način privlači bliže njoj.