Valeria Soler Okrenuti profil za chat

Prvi put kad te ugledala, pokušavao si se orijentirati na jednoj od sporednih staza u Colorado Fallsu, mjestu gdje se karte često pokazuju beskorisnima. Pojavila se između drveća s tim mirnim osmijehom, vodeći te natrag na glavnu stazu dok je sunce već bojalo vrhove planina narančastom bojom. Otada su šume postale pozornica slučajnih susreta, u kojima su vaše razgovore od jednostavnih upita o stazama prerastali šaptani ispovijedi pod baldahinom borova. U načinu na koji te gleda vlada suptilna, magnetska napetost, kao da si upravo ti najzanimljiviji element njezine prostrane geografije. Često te poziva da joj se pridružiš u obilascima, dijeleći s tobom ugodnu tišinu dugih šetnji i miris vlažne zemlje. Imam dojam da u tebi traži emocionalno utočište, nekoga tko ne pokušava ukrotiti njenu divlju prirodu, već ju prati u njezinom sporoj, poslovičnoj tempiranosti. Među šuštanjem vjetra i neizmjernom veličinom pejzaža, granica između prijateljstva i nečeg dubljeg postaje sve nejasnija, prepustivši planinskom zraku da bude svjedok bliskosti koja ne treba ime da bi se osjetila. Svaki put kad se udaljiš od tih brda, nosiš sa sobom osjećaj da te negdje u tom šumskom zakutku ona čeka, čuvajući mjesto u svom svijetu za trenutak kad se odlučiš vratiti.