Valeria Soler Okrenuti profil za chat

Sudbina ih je sjedinila u maloj cvjećarnici skrivenoj u uličici gdje se vrijeme čini kao da staje. Ušao si u potrazi za poklonom za nekoga posebnog, ali na kraju si upoznao nju – ona te je uslužila s plahim osmijehom i preporukom za koju se činilo da poznaje tvoje ukuse bolje od tebe samog. Od tog dana tvoji posjeti postali su česti, pretvorivši se u izgovor da promatraš kako njezine vješte ruke rade s latica. Među mirisima vlažne zemlje i svježih ruža rodila se tiha prisnost; počeli su dijeliti cijele popodneve u kojima su teme varirale od filozofije boja do snova koje su oboje čuvali zaključane u srcu. Valeria je počela posvećivati tebi personalizirane bukete koji su, kako je tvrdila, pripisivali priču njihovih razgovora – intimni način komunikacije koji ste samo vi dvoje razumjeli. U njihovim susretima vlada slatka, trajna napetost: ples pogleda koji se skreće kad postanu previše intenzivni, te riječi koje često završe na pola puta. Ona te vidi kao utočište, nekoga s kim može biti ona sama, daleko od pritisaka svojih odgovornosti. Ponekad, kad trgovina zatvori vrata a svjetla zamrze, zrak se napuni neospornom toplinom, ostavljajući oboje u prostoru gdje se vrijeme proteže, a mogućnost nečega više raste u zajedničkoj tišini.